Dobrodošli na službenu web stranicu Župe svete Terezije Avilske u Ravnoj Gori

Mir i dobro,
draga braćo i sestre u Gospodinu,...
kraj liturgijske godine donosi apokaliptična viđenja kraja svijeta, a nova liturgijska godina želi postaviti cilj i smisao onoga kamo želimo doći ili zbog čega činimo to što činimo i zbog čega se u ljubavi nekih stvari žrtvujemo.
Možemo postaviti pitanje sebi i drugima - što je to najvrijednije što posjedujem?
Sad malo zastani i zapitaj se?
Zar nije najvrijednije što posjeduješ - tvoja besmrtna duša?!
Kako je čuvaš?
Njeguješ?
Hraniš?W
Uređuješ?...
Jesi li ikada postavio/la pitanje:
GDJE ĆE MI DUŠA?
Tri su moguća odgovora, dva vječna i jedno prolazno.
Raj ili Pakao su vječna odredišta, a čistilište je prolazno, zadnja slamka spasa.
O Raju se još i voli govoriti, jer je Isus rekao da ono što je Bog pripravio vjernom čovjeku, djetetu Božjem - to oko nije vidjelo, uho nije čulo, to čovjek ne može zamisliti. To će biti predivna nagrada za vjernost Božjoj Riječi.
O čistilištu se i govori u kontekstu pokajanja za grijehe, davanja zadovoljštine, o velikim mukama, ali i o velikoj nadi koja postoji u dušama onih koji su se tu našli, jer će vidjeti Boga i Kraljevstvo Božje.
Prva adventska svijeća je upravo svijeća nade. Naša molitva je jedino što duši u čistilištu treba, jer ih naše molitve čiste, dolazi do suradnje dobra i to rezultira čišćenjem i uznošenjem prema tronu Gospodnjem i vratima vječnoga života.
Dok o paklu mnogi ne žele govoriti, jer to nije popularno. Kako nekome reći da mu je duša okrenuta od Gospodina, da će ispaštati tu samovolju i da će podnositi enormnu visoku tempersturu uz znoj i smrad sumpora,.. a o tome da će svatko od palih anđela trpjeti na onom udu tijela kojim je vriješio,... kako to nekome reći, kad te svi budu poprijrko gledali.
A logično je da ako ima raja mora biti makar i zbog ravnoteže nešto suprotno od Raja - Pakao.
Ti biraš svojim odlukama u kom smjeru će ići. Bog ti daje obodu. Vrijeme koje si danas propustio/la više se neće ponoviti, jer virijeme je linearno uzlazno.
Stoga te pozivam na ovogodišnje došašće da rastemo u njemu zajedno, da znajići kamo želimo dospjeti budemo potpora jedni drugima i da se ne bojimo kada nastupe katastrofe, na kraju, jer našu dušu ne može ništa uništiti doli našeg okretanja od Boga. Raj je mjesto gdje ćemo se svi opet okupiti budemo li dostojni. Vježbajmo se u došašću kroz zornice i promišljaju Božje Riječi. Bit će nam lakše zajedno. Zar (ne)/mislisliš i ti tako. Amen.

ČESTO JE LAKŠE USTRAJATI NA KRIVOME PUTU
NEGO LI ČUTI GLASOVE ONIH KOJI NAM ISTINSKI ŽELE POMOĆI,
A POŠTO NAS RAZOTKRIVAJU POSTAJU NEPRIJATELJI.

MEĐUTIM, OVISNIK SA SOBOM VUČE CIJELU BLIŽU OKOLINU, OBITELJ.
U PRAVILU SE SAŽALJEVA OBITELJ I NJOJ SE KRIOMICE POMAŽE,
A OVISNIK SE ETIKETIRA, OGOVARA I ISMIJAVA.
NO, DOK SE NE RIJEŠI UZROK PROBLEMA
OVISNOST ILI SLABOST OVISNIKA, NIŠTA SE KVALITETNO NEĆE RIJEŠITI.

MOLIMO USTRAJNO ZA SVE OVISNIKE I OBITELJI KOJE SA NJIMA TRPE,
DA SE DOPRE DO SRCA, DUŠE I UMA OVISNIKA,
DA SPOZNA ZLO KOJE ČINI SEBI I DRUGIMA I DA SE OBRATI
I IZ LJUBAVI PREDA APSTINENCIJSKU KRIZU KAO MOLITVU
ZA ONE KOJE VOLI I DO KOJIH MU JE STALO, I TAKO
STANE NA PUT OSLOBAĐANJA OD OVISNOSTI. MOLIMO,
DA SE OVISNIK I OBITELJ S NJIME/NJOM NANOVO RODI U LJUBAVI I
SRCEM RASVJETLJENIM BOŽJOM PROVIDNOŠĆU I ISTINOM.

ULAZIMO U DOŠAŠĆE SVETE MISE ZORNICE SU U 6:30 SATI UJUTRO.
SVE VAS OD SRCA POZIVAM DA SE ZORNICAMA TO VIŠE PRIPREMAMO DUHOVNO ZA PROSLAVU ISUSOVOG ROĐENDANA – BOŽIĆA.

Mir i dobro,
Crkva danas slavi sv. Katarinu iz Aleksandrije. Zivjela je u doba cara Maksimina koji je želio iskorijeniti kršćane iz Aleksandrije, ali kome se Katarina jako sviđala. Pokušao ju je obratiti na poganstvo i da bi to učinio organizirao je raspravu između sv. Katarine i znanstvenika i učenjaka onoga vremena. Međutim izvrsno znanja i s svjetovnog i duhovnog područja, prožeta dubokom vjerom i životom, učinili su da ih je sve u tom dijalogu pobijedila i caru nije ništa ostalo osim da je ubije.
Iz ovoga želim izvući misao i poticaj za sve nas, da osim praktičnog duhovnog života u kojem tražimo živoga Boga, moramo/želimo produbiti i širiti i znanje o vjeri. To znanje o vjeri će nam pomoći da produbimo i vlastiti praktični duhovni život i upustimo se u razgovore i dijaloge u ljubavi. No, više i od toga umjet ćemo prepoznati zamke zloga u današnjem svijetu i vremenu.
Upravo to prepoznavanje zamki u današnjem vremenu nama kršćanima ide teško. Umjesto da smo ponosni na to što smo kršćani i budemo što vjerodostojniji vjeri, mi se želimo poistovijetiti s vremenom u kojem živimo. Poberemo i nesvjesno razna zla i uznemiravanja i čudimo se što nam sve ide pomalo naopako, a Bog smo iz naših života izgurali i stavili male bogove na njihovo mjesto.
Naši mali bogovi su ono što stoji u našim životima na prvom mjestu, za što uvijek imamo vremena,...
Pazi kako ćeš posložiti ljestvicu vrednota i u njoj gdje ćeš staviti Isusa. Amen

Mir i Dobro, predragi
Pred nama je posljednja nedjelja ove liturgijske godine. Sa Bogom sve počinje i sve završava. Boga svatko bira. Hoće li odgovor biti DA ili NE, ovisi o svatkome od nas, ali i
odgovornost je na nama.
Da ta ljubav i čovjekov odgovor Bogu nalete na zapreke/prepreke pobrine se Sotona, pali anđeo sa svojom vojskom ometača...
Kome ćeš služiti:
1. Gospodaru nad Gospodarima, ili
2. Palom anđelu, razdjelitelju, podvojitelju,...Sotoni, Đavlu, Vragu,...
Kome ćemo služiti i zahvalnost iskazati?
Da li Bogu, koji sluša naše mrmljanje i nastavlja u ljubavi popravljati nas, riskirajući da nas u slobodi i izgubi ili ćemo podljeći palim anđelima i vremenom zarobljeni postanemo robovi tame.
A tama nije mrak, već prostor u kome nema svjetla, isto kao što ne postoji mržnja, već postoji osjećaj koji je u sebi ne sadrži ljubav.
A Bog je svevladar, on vlada nad svim, cijelim svemirom i svom zemljom. Koliko je Bog velik vidjet ćemo u jednon maloj stanici ljudskog organizma.
I onda postaje zanimljivo, da Bog koji izgovarajući Riječ odmah i stvara/čini što je izgovorio, da ima onih koji
nikako da shvate/povjeruju kako tom istom Božjom Riječju, Bog može
svim silama tame narediti da se povuku u ognjene prostore pakla i de ne ometaju više.
A kakav je naš govor? Zar stvarno mislimo da naš govor, riječi i djela, ostaju bez odgovornosti?
Zar stvarno mislimo da će naš govor ostati bez pojedica?
Poslati nekoga "k vragu" ili prokleti, zakleti, psovati Boga, ...
Božji govor je govor ljubavi, mira, slobode, gdje svatko može reći sto osjeća, a da se sugovornik izgrađuje. I što više širili Božje ozračje ljubavi i mira, to ćemo te osjećaje dublje u nama osjetiti i nikad presušit neće.
Bog u svojoj ljubavi riskira da se odmetnemo od Njega. Ima ih koji misle da mogu bez Boga, da je njihovo malo "bog" dovoljno veliko da se suprotstave Svevladaru, Bogu psanom sa velikim B.
A o onima koji se od Boga odmetnuše, kako mogu čekivati Božju milost i blagoslove, kad su im srca i um zatvoreni i zatrovani.
A Bog, kralj i gospodar svega stvorenoga, voli čovjeka kojega je stvorio, makar se često i razočarao, ali je vrlo strpljiv čeka da naučimo opraštati jedni drugima, ko što nas uči u Oče našu.
Ne dopusti da ti sumnje i bijes ili razočarenje odvuku pogled i smjer kretanja od Boga - jer velika je cijena ne započeti, ne živjeti i umrijeti bez Njega, jer On je vrata svega onoga što nam je obećao. Amen.

SVAKA OVISNOST JE GRIJEH,
JER ILI RAZARA ZDRAVLJE ILI MEĐULJUDSKE ODNOSE ILI
DOSTOJANSTVO ČOVJEKA.

AKO SAM OVISNIK, TREBAO BIH SE ZAPITATI:
AKO ŽELIM SAČUVATI DOSTOJANSTVO PRED BOGOM:

- KOLIKO PIĆA MOGU POPITI?
- KOLIKO SE MOGU PREJESTI?
- KOLIKO MOGU OGOVARATI, NE OPRAŠTATI?
- KOLIKO DROGE MOGU KONZUMIRATI?
- KOLIKO DUGO MOGU BITI PRED TELEVIZOROM I NA DRUŠTVENIM MREŽAMA?...
- KOLIKO DUGO MOGU GLEDATI PORNOGARFIJU?
- JEL VRIJEDI/VRIJEDILO?

AKO ZNAM DA SAM OVISNIK,
KOLIKO SMIJEM OTVORITI VRATA TJ. KOLIKO SMIJEM KONZUMIRATI SVOJU OVISNOST, A DA NE IZGUBIM DOSTOJANSTVO?

JEDINA ISPRAVNA ODLUKA JE ZAKLJUČATI VRATA I BACITI KLJUČ.
APSTINENCIJA JE PONOVNO ZADOBIVANJE IZGUBLJENOG DOSTOJANSTVA

Mir i dobro!
Htio bih s Vama dragi moji podijeliti jedno razmišljanje vezano uz današnju nedjelju koja je predzadnja u ovoj liturgijskoj godini.
Kraj liturgijske godine donosi i Božju Riječ koja govori o posljednjim vremenima. Govor je to o:
1.potresima i elementarnim nepogodama - znakovima vremena
2. O otuđenju čovjeka od Boga - nedostatak vjere te
3. Da ni Sin nezna kad će biti kraj vremena, jer je to pridržano Ocu.
Polazeći od ove tri stvari, a moglo bi se još uključiti i razna viđenja i poruke preko onoga što je rekla/poručila Marija ili razni vidioci. Ali da ne idemo u širinu, o tome sada ne bi progovorili.
Ono što smatram bitnim jest da ne treba podleći utjecajima širitelja straha i panike koji kroz razna tumačenja pokušavaju određuju kraj svijeta. To su gluposti, jer je to pridržano Bogu Ocu.
Naglasak treba staviti na to da mi neznamo dana ni časa našega života. Stoga treba voditi računa o stanju vlastite duše i duše onih koji nas okružuju bilo u obiteljskom, poslovnom ili prijateljskom krugu. No, ipak je naglasak na TVOJOJ duši i kamo će ona.
Raj ili pakao su krajnje opcije, TI svojim životom biraš kamo se želiš usmjeriti. Čistilište je odlična slamka spasa i prilika koju vjerujem duša neće prokockati. A i Marija se može za nas zauzeti, poput "joker zove".
Potičem te brate ili sestro u Kristu promisli o sakramentu ispovijedi ili bolesničkom pomazanju kao ljekovima za tvoju dušu...
A o znakovima vremena i nedostatku vjere bih samo htio reći da smo slijepi pored zdravih očiju, jer ne primjećujemo poplave diljem svijeta, kao ni suše, a o potresima da i ne govorimo. Svega ima i svega je bilo. Samo da svijet i bogati filantropi, kako se vole zvati gospodari svijeta - ljubitelji čovjeka/ljudi - mjesto da svijet spašavaju hraneći gladne ili učeći ih kako hranu proizvesti, žednima vodovode dovući, ceste napraviti, škole i bolnice otvarati, i ... oni se bave umnažanjem i ovako enormnih bogatstava i još više igrajući se boga. I što se onda čudimo što je svijet skrenuo s pravoga puta, kada se ucjenam i izokretanjem istine suvremeni čovjek sve više otvara zlu, ljubomori, zavisti, lažima,... kako na takvim postavkama ići pravim putem.
Onaj koji se trudi upoznavati Boga i nastoji živjeti duhovni život i izpoštovati 10 Božjih zapovijedi/savjeta se ismijava, a Svete Mise, kao vježbalište duha, kao susret Boga i čovjeka u gozbi/žrtvi ljubavi omalovažava, a molitva kao razgovor Boga i čovjeka preskače. Kako tako možemo ići naprijed.
Stoga nam ova nedjelja želi posvijestiti Bog te voli i ne želi te ostaviti, već pruža mogućnosti da ga spoznaš, da mu se vratiš u Očinski zagrljaj. Kako ćeš vrijeme koje imaš iskoristiti - ovisi o tebi. Samo nemoj da ti na kraju tvoga života ne bude žao što si neke stvari propustio ili nisi napravio. Osvrini se oko sebe i onima koji te vole uzvrati ljubav, oprosti svima i pridigni one pale, molitvom ili konkretnim djelom ljubavi.

POLAKO NAM SE BLIŽI KRAJ LITURGIJSKE GODINE PA MOŽEMO NAPRAVITI SAŽETAK ONOGA ŠTO JE POZITIVNO I ONOGA ŠTO JE NEGATIVNO BILO U OVOJ GODINI.

KAO MOGUĆNOST PROMIŠLJANJA O SVOM KAKO DUHOVNOM TAKO I
TJELESNOM ŽIVOTU MOŽEMO BITI POTAKNUTI PRIMJEROM SV. MARTINA I BLAGOSLOVA VINA, PRIZNATI SEBI DA BITI OVISAN NIJE SAMO O ALKOHOLU, VEĆ I O HRANI, RADU, SLATKOME, GAZIRANIM PIĆIMA, TJELESNIM UŽITCIMA, PORNOGRAFIJI, RADOM, KAO I O MOBITELU, IGRICAMA, SURFANJU INTERNETOM… TE RAZNIM PREDMETIMA, NA KOJE SMO NAVEZANI.

PRIZNATI SEBI DA SAM OVISNIK O NEČEMU JE JAKO TEŠKO I NITKO TO NE ČINI RADO, BEZ NEKE VANJSKE PRISILE. NIKOGA NI NA ŠTO NE PRISILJAVAM I NIKOGA NE ŽELIM POVRIJEDITI, VEĆ ŽELIM SAMO POTAKNUTI DA PROMISLIMO O TOME KOJA OVISNOST MENE NAJVIŠE DOTIČE I DA SI POSVIJESTIMO DA NIJE PROBLEM DONIJETI ODLUKU O BORBI PROTIV OVISNOSTI, VEĆ DA JE IZAZOV PREMOSTITI APSTINENCIJSKU KRIZU. UZMIMO SI VREMENA TO POSVIJESTITI.

U SLUČAJU BOLESNIČKOG POMAZANJA ILI SPROVODA ZVATI:
- vlč. Tomislava Zečević na 098 610 416
- pogrebnika 818 123
- sakristanku gđa Marijanu poredi otvaranja Crkve 095 153 9515

Sveti Martin se slavi se u čast rimskog viteza iz pokrajine Savarije, u današnjoj Mađarskoj, koji je bio poznat kao blag i milosrdan čovjek. Završio je vojnu službu, no zaredio se i godinama djelovao u samostanu u Galiji, u Poitiersu, nakon čega je izabran za biskupa Toursa. Posvećen je 370. godine. Pokopan je 11. studenog 397 godine.

Ime Martin dobio je po bogu Marsu, rimskom bogu rata, odnosno njegovo ime je umanjenica od tog božanskog imena
– Martinovi roditelji smatrali su kršćanstvo sektom, ali njega je privlačilo te ga je s vremenom prihvatio. Čak se zaredio za egzorcista, a biskup je postao 370.godine. Smatrali su ga najvećim francuskim biskupom

Mnogi su ga željeli za zaštitnika jer je kritizirao imućne i pomagao siromašnima, pa je osim zaštitnika vinara i vinograda, postao zaštitnikom vojnika, konjanika, gostioničara, liječenih alkoholičara, hotelijera, gusaka, uzgajivača konja, švicarske papinske garde i Francuske
– Sveti Martin zaštitnik je i nekih mjesta u Hrvatskoj: Belog Manastira, Virja i Čepinskih Martinaca

Pokušajmo mudro i šaljivo iskoristit ove dane – ne utapajući se u alkoholu, već
u ljubavlju prihvatimo svakog ovisnik o nečemu, jer mu zlo neda mira.

DRAGI MOJI ŽUPLJANI,
KADA DOĐETE DO GROBOVA VOLJENIH U OVE MILOSNE DANE
ZAPITAJTE SE ŠTO ISTINSKI POMAŽE POKOJNIKU:
UREDNOST I LJEPOTA GROBA, CVIJEĆE, SVIJEĆE ILI MOLITVA.

AKO BOGA NEMA, ONDA OSTAJE BESKONAČNO UŽIVANJE U TJELESNIM UŽITCIMA, I NIŠTA NIJE VAŽNO OSIM NAS,
ALI AKO POSTOJI BOG, ONDA SE SVE MIJENJA POSTAJE BITNO
I ONO PRIJE I ONO POSLIJE I POSTOJI I RAJ I PAKAO.

NAŠI STRAHOVI OD ISTINSKIH DUHOVNIH LJEKOVA DOLAZE DO IZRAŽAJA, U TRENUTCIMA KADA RIJEČI POSTAJU SUVIŠNE I
TIŠINA UZ OTKUCAJE SRCA PROGOVARA.

IZBJEGAVAMO KAKO ISPOVIJED TAKO I BOLESNIČKO POMAZANJE.

ISPOVIJED – JE TEŠKA, JER SE MORAMO SUOČITI SAMI SA SOBOM.

BOLESNIČKO POMAZANJE NIJE POSLJEDNJA POMAST. NIGDJE SE NE GOVORI O SMRTI, VEĆ O OZDRAVLJENJU KAKO DUŠE TAKO I TIJELA.
BOLESNIČKO POMAZANJE DAJE NADU NE SAMO OVOM
TJELESNOM OPORAVKU VEĆ I VJEČNOME ŽIVOTU.

NA SVI SVETE U 15 SATI NA GROBLJU JE MOLITVA, A NE SV. MISA.

MUDRO ISKORISTIMO OVE DANE U OBITELJSKOM I DUHOVNOM OZRAČJU
POVEZANI – ZEMALJSKA I NEBESKA CRKVA, ZAJEDNICA, U JEDNO.

POTPUNI OPROST

ZA POKOJNIKE ČIJE SU DUŠE U ČISTILIŠTU MOŽEMO POSTIĆI AKO:
1. POHODIMO GROBLJE (U DANE od 1. do 8. STUDENOG)
2. ISPOVIJEDIMO SE I IZMOLIMO POKORU
3. SUDJELUJEMO NA SVETOJ MISI NA SVI SVETE
4. PRIMIMO SV. PRIČEST TE IZMOLIMO
5. OČE NAŠ, VJEROVANJE I MOLITVA NA NAKANU sv. OCA PAPE

UREDNOST I LJEPOTA GROBA S CVIJEĆEM I SVIJEĆAMA JESU IZRAZI
NAŠE LJUBAVI PREMA DRAGIM I MILIMA
ALI NAŠIM POKOJNIMA TREBA MOLITVA I POTPUNI OPROST
TO JE NAŠ NAJLJEPŠI I NAJBOLJI DAR NJIMA.

NA SVI SVETE U 15 SATI NA GROBLJU JE MOLITVA, A NE SV. MISA.

POZIVAM SVE KOJI ČITAJU I RAZMATRAJU BOŽJU RIJEČ ILI TO ŽELE POČETI UTKIVATI U
SVOJ DUHOVNI ŽIVOT, DA NAM SE PRIDRUŽE ČETVRTKOM U 20:30
TE RAZMJENIMO ISKUSTVA I TAKO ZAJEDNO KORAČAMO NA DUHOVNOM PUTU.

BIBLIJA JE JEDNA PREDIVNA KNJIGA KOJA NAM DONOSI
ŽIVOGA ISUSA I KOJA HRANI NAŠU DUŠU I UM.

BIBLIJU MOŽEMO ČITATI DVOJAKO:
- S JEDNE STRANE JE ČITAMO RAZUMSKI, KAO SKUP INFORMACIJA GDJE IOSTAJEMO SAMO NA INFORMACIJAMA I ČINJENICAMA.

- S DRUGE STRANE BIBLIJU ILI SVETO PISMO ČITAMO SRCEM, DUŠOM, NUTRINOM,…
RAZMATRAJUĆI I PROMIŠLJAJUĆI NAD RIJEČIMA, MISLIMA ILI NEKIM DOGAĐAJEM KOJI NAS JE NA OSOBIT, POSEBAN NAČIN DOTAKNUO.

VREMENOM ĆEMO NAUČITI PUSTITI DA NAS DUH SVETI VODI DA PROGLEDAMO OČIMA DUŠE I ČUJEMO DUHOVNIM UŠIMA.

KROZ OVAKAV PRISTUP BOŽJOJ RIJEČI NAUČIT ĆEMO JE I VRŠITI.

Sv. Mise ZA TEREZINO MOŽETE UPISATI I NA TEREZINO
PRIJE SV. MISE JAVIVŠI SE ŽUPNIKU.

Pripremimo se za blagdan sv. Terezije Avilske uz ovu devetnicu

MOLITVA SV. FRANJE ASIŠKOG

GOSPODINE,
UČINI ME ORUĐEM SVOJEG MIRA; GDJE JE MRŽNJA, DA DONESEM LJUBAV;
GDJE JE UVREDA, DA DONESEM OPROŠTENJE; GDJE JE SVAĐA, DA DONESEM POMIRENJE;
GDJE JE NERED, DA DONESEM SKLAD; GDJE JE SUMNJA, DA DONESEM VJERU;
GDJE JE OČAJ, DA DONESEM NADU; GDJE JE TAMA, DA DONESEM SVJETLOST;
GDJE JE TUGA, DA DONESEM RADOST. GOSPODINE, DAJ MI DA UVIJEK ŽELIM
NE DA MENE TJEŠE, NEGO DA JA TJEŠIM;
DA NASTOJIM NE DA MENE RAZUMIJU, NEGO DA JA DRUGE RAZUMIJEM;
DA NE TRAŽIM DA MENE LJUBE, NEGO DA JA LJUBIM.
JER TKO SEBE DAJE, TAJ PRIMA; TKO SEBE ZABORAVI, TAJ SE PRONALAZI;
TKO OPRAŠTA, BIT ĆE MU OPROŠTENO;
I TKO TAKO UMIRE, BUDI SE NA ŽIVOT VJEČNI. AMEN.

U našoj Crkvi se krunica moli 30 minuta prije sv. Mise kroz tjedan, a
nedjeljom u 8:25 nedjeljom.

Sv. Mise ZA TEREZINO MOŽETE DOGOVORITI: DOLASKOM U ŽUPNI URED ILI NAKON SVAKE SV. MISE TE POZIVOM NA MOBITEL.

Molitva Krunice je privatna pobožnost razmatranja
bitnih trenutaka Isusova života. Meditativnog je karaktera i
zbog toga zahtjeva koncentraciju i sabranost, što u današnjem brzom vremenu stvara osjećaj dosadne i monotone molitve.

Međutim, Marijina bezgrešnost, bezuvjetni pristanak Božjoj providnosti i njezina velika ljubav, te posredovanje za ljude i sama činjenica da ju Isus ostavlja nama za majku dokaz su njezine ustrajnosti i borbe protiv zlih sila.

Naša rastresenost i manjak koncentracije i poteškoće prilikom molitve jesu pokušaji sotone da nas udalji od molitve i nebeske zaštite.
Pitanje je koliko se mi trudimo boriti na duhovnom području
duhovnim oružjem – molitvom, a krunica je jedna od njih, a
Blažena Djevica Marija ju je toliko preporučivala u svim svojim ukazanjima.

Sve Vas od srca pozivam, da ukoliko imate vremena i želje da
zajedno molimo i jednoglasno i jednodušno za različite potrebe.
Svaku deseticu krunice možemo prikazati na različite nakane.

U našoj Crkvi se krunica moli 30 minuta prije sv. Mise kroz tjedan, a
nedjeljom u 8:25 nedjeljom.

Sv. Mise ZA TEREZINO MOŽETE DOGOVORITI: DOLASKOM U ŽUPNI URED ILI NAKON SVAKE SV. MISE TE POZIVOM NA MOBITEL.

HTIO BIH VAS DRAGI ŽUPLJANI UPOZNATI S JEDNIM OD
NAJVEĆIH SVETACA 20 STOLJEĆA, KOJI IMA NEBROJENO MNOGO
USLIŠANIH MOLITAVA I ČIJI SE KIP NALAZI U NAŠOJ CRKVI.

Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910. g. u katedrali u Beneventu. Radi zdravstvenih razloga ostao je kod svojih u Pietrelcini do 1916. godine. U rujnu iste godine, poslan je u samostan u San Giovanni Rotondo i tu ostaje, uz kraće prekide, sve do smrti bivajući ljudima primjer uzornog redovnika. Ostvarivao je svoj životni program pomoću triju sredstava:
- sebedarnim predanjem u vođenju duša,
- sakramentalnim pomirenjem ljudi s Bogom i
- služenjem Svete Mise. Sveta Misa je za njega predstavljala vrhunac i puninu duhovnosti.

Na socijalnom ili društvenom području otac Pio se zalagao oko ublaživanja patnji mnogih obitelji, posebno bolesnih i siromašnih. U tu je svrhu utemeljio "Casa Sollievo della Sofferenza", tj. izgradnjom "Kuća za ublažavanje patnji" koja je otvorena 5. svibnja 1956. g. i u to vrijeme bila je najsuvremenije uređena bolnica u Italiji.

Na duhovnom planu je počeo okupljati molitvene skupine već 1940. godine, ali svoj procvat skupine su zadobile između 1947. i 1950. g. s crkvenim odobrenjem i podrškom pape Pija XII.
p. Pio je svoje molitvene skupine prozvao "Rasadište vjere i ognjište ljubavi". Kasnije će ih papa Pavao VI. nazvati "velika rijeka ljudi koji mole".

23.05.2021.

16.05.2021.

Dragi župljani, draga braćo i sestre u Gospodinu!

Volio bih s Vama i ove nedjelje pospajati malo duhovni život s onim praktičnim životom svakodnevice. Danas bi promišljali o jedinstvu - biti jedan ili biti razdijeljen.

Naime, što vam se čini logičnije? Isus kada je stvarao sav svijet i svemir - je li razarao stvari ili je Riječju kreativno stvarao i sve u jednu cjelinu uklapao?

Pogledajmo samo kako je Bog stavio Adama i Evu u Raj zemaljski, kako je sve funkcioniralo skladno i harmonično.
Iz ovoga se vidi da Bog promatra svijet i sve na svijetu i svemiru kao jedno. Bog ne pravi nikakvu razliku. Sve što je stvorio voli jednako. Sve je cjelina i sve je jedno, čak i andjeli na nebu su svi dobri.

Do kada traje ta ljepota jedinstva, ljubavi i mira?
Taj prekrasan sklad traje do onoga trenutka dok Lucifer - anđeo svjetlonoša - nije POŽELIO postati prvi. Ukloniti Boga i sjesti na prijestolje slave koje mu ne pripada. Odlučio je zapodjenuti borbu da ostvari svoje ambicije, ne mirom i ljubavlju već silom, ohološću i bahatošću. I nakon što tu bitku gubi Lucifer od arkanđela postaje pali anđeo Sotona, Diabolo (=razdjelitelj, razaratelj, podvojitelj) i sa pobunjenim anđelima strovaljen u ponore paklene.

Nadalje, Adam i Eva, koji žive u predivnom JEDNOM s Bogom i prirodom (biljkama i životinjama), razgovaraju i šetaju s Bogom, druže se,... ali nepažnjom upuštaju se u razgovor s Diabolom, ljubomornim razdjeliteljem, Sotonom, i dopuštaju da im zatruje srce mogućnošću da postanu kao Bogovi (ne bogovi, nego kao, kao nalik = laž, zavidjenje,...) i puštajući u srce tu misao Adam i Eva kršeći zakone jedinstva, mira, slobode i ljubavi, odjeljuju se od Boga, svemira, svega stvorenog, prirode i životinja i narušavaju sklad i odjeljuju se neposluhom - od onda počinje polako pad čovjeka uz sve uspone i padove.

Nadalje, Isus u Židovskom narodu - mjesto da budu jedno - susreće podjelu na frizeje, saduceje, zelote, one koji su uz rimljane okupatore, esene - koji žele živjeti duhovnije i izčekuju Mesiju,... a Bog bi želio da Njegov izabrani narod bude jedno, no to nije tako, oni su razjedinjeni.

Što je to što čovjeka čini razjedinjenim?

Mislim da je ta lista neiscrpna i da možemo vidjeti da su to laži, muljanja, ogovaranja, ljubomora, interesi, ambicije, sebičnost, oholost, bahatost, želja za vlašću i moći, nedostatak ljubavi,...
Zar sve to ne možemo podvući pod ono da ako se čovjek (grijehom ili čežnjom da postane kao bog) odjeli od Boga (zaveden Sotonom) završava:
- posvađan sam sa sobom (depresije, strahovi, sumnje),
- posvađan s okolinom i prirodom
- odjeljen od Boga Stvoritelja,...
i ma koliko mislio da je slobodan, napredan, moderan,... ostaje posve sam i nezadovoljan.
I kao takav u susretu s onim koji je Gospodar i Sudac svega u posljednjim vremenima mjesto u zajedništvu i ljubavi Raja završava u samoći pakla.

Koje bi bilo riješenje?
Smatram da je put riješenja pokušaj svakoga od nas da:
- svoje srce nasloni ili stavi u srce Božje
- prihvatimo Božju volju
- prihvatimo i surađujemo s Darovima Duha Svetoga
- prihvatimo milosti i blagoslove
- surađujemo s našim anđelima čuvarima
- dopustimo Božjoj ljubavi da se očituje u našim riječima i djelima
- opraštamo i surađujemo jedni s drugima kao što i Bog nama oprašta, očekujući da se mijenjamo
- ne podlažemo Boga svojim ciljevima kao sredstvo već da Bog bude Bog u našim životima, davajući mu čast i slavu.

A kada pogriješimo onda je tu ispovjed i bolesničko pomazanje, tu je sakramentalni život da nas hrani i pomaže da ustrajemo na putu ljubavi i istine.

Sveti Leopold Bogdan Mandić nam tako prekrasno pokazuje ispovijed kao most između tame ka svjetlu. A sv. Ivan Nepomuk pak svjedoči o tajni svete Ispovijedi, da to ostaje između Boga - svećenika i tebe.
A i svetkovina Svih Svetih spaja u molitvi nebesku i zemaljsku Crkvu u jedno.

Mogli bi još mnogo ovako navoditi primjera, bit će prilike, pa tebe brate i sestro potičem da promisliš na koji način možeš graditi to jedinstvo, mir i ljubav u obitelji, među prijateljima, poslu, župi,...

Molimo stoga da prepoznajemo zamke zloga u svijetu i oko nas te da moleći u ljubavi jedni za druge naš duh i veza s Bogom postanu toliko jaki da se uspjemo oduprijeti Sotoni/Diabolu i svim onim lažnim ponudama slobode koje se kasnije pokažu kao ovisnosti.

Pratili jedni druge Blagoslovima i ubrali Milosti,
Sve Vas od srca pozdravljam u Gospodinu Našem.
Amen.

16.05.2021.

Mir i dobro, dragi župljani!
U nadi da ćemo uskoro ponovno moći zajedno moliti i učiniti naše Crkve domovima molitve i susreta s Gospodinom, da će naše Crkve postati rasadište mira i ljubavi, dijelim svoja promišljanja za šestu vazmenu nedjelju.

Listajući leksikone, proučavajući psihologe i slušajući duh vremena u kojem živimo otkrit ćemo mnogo o tome što je ljubav i kako se ona doživljava. No, pitanje koje postavljam sebi, ali i vama, glasi - je li to ljubav?
Je li ljubav samo ono što primamo?
Je li ljubav ono što dajemo?
Je li ljubav osjećaj?
Je li ljubav ono kada nam netko iz straha ili interesa udovoljava ili je ljubav slatkoriječivost koja izlazi iz usta ili dodira tijela?...
Ili je ljubav mnogo više od toga?
Bilo bi zanimljivo vidjeti što je ljubav za tebe?

Jer ljubav iako sastavljena od osjećaja,
izražena riječima i djelima, je nešto puno dublje i ljepše. Ljubav je spremnost žrtvovati se za onoga koga voliš, do koga ti je stalo. Ljubav je kada si spreman zamrijeti sebi i upoznati onoga/onu koga/koju voliš, do koga ti je stalo, s kime živiš i kada njegova/njezina sreća postaje tvojom srećom. Kamo sreće da i druga strana prepozna tu ljubav i slično uzvrati. Da time započne igra u nadmetanju ljubavi, ljubavi između onih koji se vole i koja se nadograđuje i otvara nove horizonte, beskonačne kombinacije sreće i ljubavi.

Koliko ovakvih nastojanja izgrađivanja ljubavi poznaješ?

Nije li često ljubav u našim očima ona tjelesna razmjena dodira i slatkih riječi, koja zadovoljava one naše sebične interese i čini da naši osjećaji, želje i potrebe budu zadovoljene?

Pogledajmo, promotrimo kako svoje, tako i u našoj sredini, riječi koje izgovaraju ljudi koji se vole među sobom, kakav je ton, stil, koliko je pošalica koje drugome ne pašu, kako se zaborave sitnice i male stvari, kako nestanu nježne riječi i kako psovke ulete, kako nestaju kratki pogledi i dodiri koji izražavaju unutarnje stanje prisnosti.

Ako osobi koju voliš, ne posvetiš vrijeme i razgovore koje joj trebaju, ako nisi uz nju/njega, ako ne pokloniš neki mali dar pažnje - makar i razgovor, iskren i iz srca,... može isteći vrijeme zajedničkog života i kasno shvatimo da smo ostali bez nekog bitnog.
Kasno je kupovati cvjeće na groblja, ako nisi za života cvijet poklonio, čemu poklanjati čokoladu nakon što si joj/mu dušu ranio. Čemu plakati za propuštenim razgovorima, ako je tvoj hobi i tvoj užitak bio važniji od ičega. Čemu? Pereš li savjest tako?
Ma koliko misliš da se možeš promjeniti sam, to sigurno NE bude išlo.

Duboko se u naše ljudsko srce urezuje sebičnost, to JA, na koje se onda lijepi zlo, koje nam sve devijacije ljubavi prikazuje kao slobodu i kreativnost. Ali kad nas zarobi, mjesto da smo slobodni i sretni, postajemo nesretni i nezadovoljni, sramimo se,...

A zapravo tek tada slijedi ona prekrasna mogućnost da se u poniznosti vratimo na put prihvaćanja 10 Božjih zapovijedi/ savjeta, dvije zapovijedi ljubavi s preporučljivom upotrebom sakramenata. Zato je važno da kao što sada netko moli za nas, da se oslobodimo okova kojima smo sami sebe zarobili ili nas nešto zarobi i mi vremenom postanemo molitelji za one koji su još zarobljeni i koji nisu ni svjesni da Bogu nije problem grijeh, za koji si se pokajao, već da si mu bitan TI, da mu je važna tvoja duša. Bogu si važan TI. Ako se voliš daj si priliku da upoznaš svoga Stvoritelja, kroz Njegovu Riječ. I kao što je Petar ušao u kuću rimskog časnika poganina, tako navijestio Radosnu vijest Riječi Božje, tako i ti primi ponudu svoga Boga, primi Njegovu ljubav, te postani oruđe u Božjim rukama. Postani svjetlo, budi toplina, budi mir, ljubav, radost, nada,... svima oko tebe a napose onima koje su sile tame zatrovale ili zarobile.

U Boga nema razlika, Bog nas sve jednako voli, samo je pitanje kako dopuštamo Božjoj ljubavi da razigra u nama i da oni primljeni Darovi Duha Svetoga postanu po tebi, meni, milost i blagoslov svima oko nas.

Zato kad ti muž ide na pecanje - pomozi mu da se pripremi. Gleda li nogomet ispeci mu kokice, dodaj mu pivo,...ali netko mora biti prvi, mudro samo, strpljivo, da shvati, možda i razgovor, ...tek što te je već prije odveo nekamo da prošetate, tek što je s tobom razgovarao iskreno i smireno, tek nakon što te zagrlio na odlasku na posao i po povratku, tek što ti je oprao suđe i ili skuhao kad ti nisi stigla, ili pokazao nježnost razgovora i dodira, tek što ste se možda počeli zajedno moliti za sve one u potrebi, pa do vremenom i do konkretnijih osoba i stvari,...

Potičem sve i sebe i vas da otvorimo svoja srca i dopustimo da nam nadahnuća Duha Svetog pomognu onu istinsku ljubav utkati u svakodnevni život.

Budimo strpljivi dok naučimo sebičnost maknuti i naučimo osluhnuti što nam to Duh Sveti govori. Nećemo svi uspjeti u isto vrijeme, budimo strpljivi jedni s drugima. A na tom putu čistimo um i srce/dušu i savjest iskrenim ispovijedima. Stojim vam na raspolaganju ili ako se sramite povucite nekog svećenika kojeg osjetite da trebate za rukav i iskreno mu predaj sve što ti truje duhovni svjet i zauzima prostor duhovnog.

Mir i dobro,
dragi svi,
iako ova pandemija nikako da prođe, a još joj se pridružila i mišja groznica, svakodnevica se tako brzo okrene i vrijeme teče tako brzo. Htio sam već i ranije podjeliti nekoliko duhovnih misli, da vas ohrabre i potaknu na promišljanje i širenje duhovnih horizonata.
Pošto mnogi pratite duhovni život i sv. Misu online ili preko medija, odlučio sam s vama podjeliti moje misli:

1. Uzmimo recimo rajčicu ili marelicu. Svi se mi još sjećamo okusa rajčice i marelice, onu slatkoću, puniniu, toplinu,...
Isto kao što lako prepoznamo ovu plastičnu GMO rajčicu i marelicu, bez nekog okusa, slatkoće, punine, topline,...
Pitamo se sigurno zašto i kako?
Pa odgovor je jasan. Dok smo imali stara sjemena i dok je sve bilo kako je Bog posložilo sunce, toplina, vlagu i ljubav, taj plod je upio sve što treba i to izsijavao.
A kad je čovjek odlučio da mu netreba Bog, da je dostatan samome sebi i da će s genetski modificiranom hranom, kao proizvodom uma i zakonitosti, dobili smo na van prekrasne rajčice i marelice, ali ni topline, ni ljubavi, ni osjećaja, već nešto bezokusno, bez mirisa,...

2. Ako obitelj generacijski radi i stvara onda ona ide naprijed i tada će se vidjeti plodovi zajedništva. No, odvoji li se jedan njezin član i odluči se odati lažima ili prijevarama, ili alkoholu, kocki, drogama ili tjelesnim užitcima, cijela obitelj će trpjeti i to će se očitovati kroz plodove i djela te rasulo međuljudskih odnosa unutar obitelji.

3. A Isus ljepo kaže da je on trs, a mi loze. I tada kada je čovjek ukorijenjen u Boga tada on-ti-čovjek daje divne plodove riječi i dijela, odnosno milost i blagoslovi se osjete. Osjeti se da riječi i djela nisu puste riječi i djela, već da imaju tu puninu, slatkoću, mekoću, finoću,...
Ali, mora biti taj Ali, a taj Ali se sastoji od čovjekove težnje da samog sebe uvjeri da mu Bog ne treba, da može on (čovjek) grozd bez trsa. I doista se tada naruši onaj sklad, povezanost nužnih elemenata i čovjek izgubi tu finoću, taj sklad, tu toplinu,... i onda sebe ide opravdavati djelima zakona i propisa. Ta hladnoća će se osjetiti i u zajednici. I zajednica vjernika okupljenih oko Isusa, jer nema Riječi, nema onda unutarnje snage i iskrenih djela. Zakon i propisi sami po sebi su dobro, ako im se da kreativni sadržaj, u protivnom postajemo poput bezokusne rajčice ili marelice, a onaj tko se odvoji od cjeline/ zajenice sasuši se...

4. A onda kada se kao kršćani zapitamo zašto su nam Crkve prazne, prepoznat ćemo da nedostaje upravo te ucjepljenost u Isusa, nedostaje upravo to da otvorimo svoja srca, svoj um i da primimo milosti i blagoslove, da Božja Riječ u nama odzvoni i da pobrane plodove i milosti isijamo ili prosljedimo dalje poputr transformatora.

5. Ekološko pitanje je u tome da sačuvamo čistim zemlju, vodu, kiši, mora,...sunce, naša stara sjemena,... da možemo i u ovom materijalnom i svijetu funkcionirati ispunjeno i Bogu zahvaliti na onome što imamo.
A onda i zaživjeti tu unutarnju dimenziju, ne čekajući da drugi nešto učini, već da se radosni uključimo u duhovni život župne zajednice, riječima i djelom. Da svjedočnstvo života bude mnogima poticaj da i sami u svojim lutanjima prepoznaju kako je spasenje i mir jedino u Isusu.

Volimo Isusa.

Amen.

01.05.2021.

28.03.2021.

14.03.2021.